Liburnski Cipus
Ovi cilindrični objekti sa kalotastim završetkom predstavljaju nadgrobne spomenike, grobne oznake, vremenski vezane za prva stoljeća rimske prevlasti na istočnoj obali Jadrana, u vremenu kada je grad Krk nosio ime Curicum. Ove jednostavne monolitne strukture zapravo predstavljaju unikum u cijelom antičkom svijetu čija rasprostranjenost ne prelazi granice područja nastanjenog prapovijesnom zajednicom Liburna koji su nastanjivali područje od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke na dalmatinskom području. Iako je geneza cipusa još uvijek upitna, najvjerodostojnija teorija donosi njihovu vezu sa liburnskim prapovijesnim tumulima. Tumuli su naime predstavljali oblik grobne «arhitekture» rasprostranjen ne samo kod Liburna već i kod mnogih drugih prapovijesnih zajednica Europe i Male Azije gdje se iznad groba podizao kameni ili zemljani humak kao oznaka samog ukopa. Još se i danas u maslinicima uz cestu koja iz Krka vodi prema Puntu može uočiti pokoji trag ovakvih kamenih humaka, posljednjeg počivališta starih prastanovnika krčke stare jezgre. Gledajući po obliku ali i samoj funkciji, cipuse možemo ustvari definirati kao romaniziranu verziju grobnih humaka pretočenu u jednostavan monolitni kamen. Iako se oblikom odvajaju od standardnih antičkih nadgrobnih spomenika, kao npr. stela, njihove razlike tu prestaju budući da kao i stele služe kao grobne oznake i kao takve donose osnovne informacije o pokojniku. To su ukratko ime i dob pokojnika, ime dedikanta koji postavlja spomenik sve popraćeno raznim posmrtnim formulama.
Pojedini cipusi odlikuju se konkavnim udubljenjem u svojoj bazi te je moguće pretpostaviti da su u toj udubini počivali incinerirani ostaci pokojnika.
Oblikom, veličinom i načinom obrade moguće je razlučiti tri osnovna tipa liburnskih cipusa koje se poklapaju sa tri zone njihove rasprostranjenosti. To su područje antičkog grada Asserije, područje grada Zadra i njegove okolice i na kraju otoka Krka. Upravo su prema tim područjima njihove najveće koncentracije oni dobili tipološko ime kao asserijatska, zadarska i krčka skupina cipusa.
Asserijatska skupina cipusa najbronija je u ovoj grupi. Osnovne odlike ove skupine su prvenstveno njihova izrazita monumentalnost. Svi su cipusi monolitni, veoma brižno isklesani i s izuzetnm smislom za proporcije i ornamentiku. Najčešće su ukrašeni astragalom, pletenicom, tordiranom profilacijom, akantovim listom ili nekom drugom biljnom ornamentikom. Ukrašenost kalotnog dijela sa skvamama neizostavna je odlika ove skupine.
Zadarska skupina cipusa razlikuje se od asserijatskih prvenstveno po veličini, budući da su puno manji. Natpisno polje na trupu im je gotovo po pravilu oivičeno festonima, dok se kalota poput aserijatskih ukrašavala skvamama ali ipak njihova pojava u ovom slučaju ne predstavljaju strogo pravilo.
Cipusi nađeni na otoku Krku, ukrasom su najjednostavnija grupa čiju dekoraciju predstavlja tek profilacija koja odvaja trup od baze i od kalote kao i profilirano natpisno polje.
Na otoku Krku pronađeno je sveukupno 10 cipusa. Njihov pronalazak nikad nije bio in situ već su bili reupotrebljeni kroz stoljeća izvan sepulkralne namjene, većinom u građevinske svrhe. Gdje su se izvorno nalazili ovi cipusi nikad nećemo znati, međutim pronalazak antičke nekropole kraj vile Šinigoj i ispod gradske općine zapadno od stare gradske jezgre nalaže pretpostavku njihovog originalnog položaja.
Ova pet predstavljena cipusa vremenski se mogu datirati u 1. i 2. stoljeće naše ere.
Početna posmrtna formula D(is) M(anibus), odnosno posveta bogovima Manima, božanstvima zaduženim za duše umrlih, odnosno božanskim dušama, vremenski stavlja ove cipuse od Augustove vladavine nadalje kada se ova formula počinje upotrebljavati.
Posmrtni se natpisi javljaju kod 3 primjera dok su dva atekstualni. Nedostatak posmrtnog teksta moguće je protumačiti kao tek proizveden spomenik koji nije još bio u orginalnoj funkciji ili pak kao kenotaf kao npr. nestalom pomorcu.
D(is) m(anibus) OPPIAE
L(uci) F(iliae) PROCLAE
AVRELIA P(ubli) F(ilia)
MAXIMA MATRI
PIENTISSIMAE
V(iva) F(ecit)
Božanskim dušama. Vrlo pobožnoj Prokli, Lucijevoj kćeri, Aurelija Maxima, Publijeva kći, za života podigla.
D(is) M(anibus)
L(ucio) FONTEIO
EUTYCHET(o)
PATRI SEXTI
LIANUS FIL(ius)
CVM FRAT
RIB(us) SVIS PO
SVIT
Božanskim dušama. Luciju Fonteiu Eutychetu, ocu, sin Sextilian sa svojom braćom postavi.
///////////////////
NIAE
//////////////
FVSCAE
Fuski